|
„Ustaj vojni narode!“
„Alexis, prestani skakati po meni“, Roxy je sneno zijevnula, dok joj je glava ponovno klonula na meki jastuk. Dohvatila je zeleni pokrivač sa slytherinskim grbom i prekrila se preko glave.
Iscerila sam se i prestala skakutati na koljenima po njezinom krevetu. „Donijela sam ti muffine. I kakao.“
Te čarobne riječi dovele su Roxy u napast. Njezine tamne oči provirile iz pokrivača kojeg je spustila do nosa. „Kakve muffine?“
Odmaknula sam pladanj koji sam skrivala iza leđa i stavila ga ispred nje. Pladanj je bio prenatrpan čokoladnim muffinima – svježe ispečenim – iznad kojih se izdizala para. Molećivo sam gledala u Roxy, nadajući se da će je moj pogled uplašenog malog psića odobrovoljiti kao i obično. Uzdahnula je i okrenula očima, ali nije mogla odoljeti doručku koji sam joj pripremila. Odmaknula je pokrivače sa sebe i stavila jedan muffin u usta – pri čemu je opekla jezik – dok je druga dva držala svaki na jednome dlanu, imajući ih u rezervi.
„Koja je prigoda?“ upitala me, sjedeći po turski i mašući dlanom iznad izbeljenog jezika kako bi ga rashladila.
„Danas je Valentinovo“, rekla sam, uz prikladnu grimasu. Roxy je na milisekundu, koja je bila vidljiva samo mom vještom oku, zastala s mahanjem, ali je brzo odmahnula glavom i nagurala još jedan muffin u usta.
Poznavala sam je predugo i znala sam kako će reagirati. Pretpostavivši još jučer navečer da će Roxy htjeti prespavati čitav današnji dan, išuljala sam se iz društvene i zamolila vilenjake u kuhinji da sutra u zoru donesu pladanj pun čokoladnih muffina u našu spavaonicu i tad me probude. Plan mi je bio da Roxy unese u sebe toliko čokolade da će postati dovoljno euforična da ne misli na Blaisea.
Naime, doček nove godine kod Zabinijevih nije ispao baš kako smo planirali. Nakon što sam se na božićno jutro iznenada pojavila u kaminu Finniganovih, baš u vrijeme kad su odmotavali poklone (i baš u idealno vrijeme da spriječim svađu Seamusove majke i Dore), ostatak praznika sam provela sa Seamusom i Misty lutajući po brdima izvan Dublina. Čak smo na Stjepanje otišli i na jednodnevni izlet u Galway. Međutim, organizacija novogodišnjeg tuluma pala je na Blaiseova leđa tako da smo se zadnjeg dana te godine svi nešto ranije okupili na Zabinijevom imanju da pomognemo u pripremama. Imali smo čitavu vilu samo za sebe pošto su Blaiseova majka i njezin najnoviji muž otputovali u Acapulco na medeni mjesec. Baš negdje oko ponoći, dok su svi odbrojavali posljednje minute do Nove godine, slučajno sam se okrenula i pogledom potražila Roxy jer ona jedina nije bila s nama. Pretpostavila sam da je negdje sama s Blaiseom, no u trenutku kad su si svi počeli međusobno čestitati, ugledala sam je kako ljutito odlazi iz prostorije, sa zgnječenom papiratom čašom u ruci i suzom izdajnicom koja joj je kliznula niz blijedi obraz. Probivši se kroz gužvu, pronašla sam je u mračnom predvorju kako sjedi na antiknoj škrinji u podnožju stuba. Tamna kosa joj je bila puna konfeta, a lice ispijeno i tužno.
„Rox?“ drhtavo sam upitala, sjednuvši pored nje.
Nije mi odgovorila. Nikad mi nakon toga nije odgovorila. Samo je naslonila glavu na moje rame i u tom položaju smo dočekale jutro. Kasnije tog dana, od Frances sam saznala da je prekinula s Blaiseom. Ili on s njom. Nitko ustvari ne zna. Ni on ni ona nikad nisu pričali o tome. Mi ostali smo nekako sami od sebe shvatili da je bolje ne ispitivati. Iako me živo zanimalo koji je razlog i tko je od njih dvoje ustvari kriv, prisilila sam se na šutnju. To mi je ionako bilo draže od gledanja nje ili njega kako pate.
U svakom slučaju, bila sam zahvalna oboje što me nisu tražili da odaberem stranu. Mogla sam se u miru nastaviti družiti i s Roxy i s Blaiseom, ali naravno, više nikad se nismo družili svi zajedno. Također, nakon jedne jako mučne situacije, naučila sam i da ne smijem spominjati ime onog drugog kad sam s jednim od njih. U početku je bilo jako teško, ali dva mjeseca poslije počela sam se navikavati.
Kad je Roxy smazala sve muffine, pružila sam joj šalicu vrućeg kakaa i odložila prazan pladanj na noćni ormarić. „Znaš, čokolada sadrži endorfin, enzim koji utječe na živce u mozgu koji su povezani sa srećom.“
„Znam Alexis, znam“, Roxy je kimnula glavom. „Hvala na trudu.“
Nasmiješila sam se. „Sve za tebe.“
„O moj Bože!“
Roxy i ja okrenule smo glavu prema Pansy Parkinson koja je pobjedonosno uzdahnula svojim kreštavim glasom, ugledavši odvratnu bombonjeru upakiranu u kričavoružičastu kutiju u obliku srca s divovskom mašnom.
„Nije li Draco divan?!“ zaljubljeno je uzdahnula.
Roxy i ja smo se pogledale, a potom prasnule u smijeh. Pansy je uvrijeđeno frknula nosom i posvetila se odmotavanju svoje bombonjere.
*****
„Što to imaš na sebi?!“ zaprepašteno sam uzdahnula, gledajući u Francesinu novu haljinu s uzorkom suncokreta koja je upravo zadivljujuće odudarala od njezine riđe kose.
Kad se okrenula prema meni, instinktivno sam ustuknula. Kao da haljina sama po sebi nije bila dovoljno upečatljiva, Frances je u rukama držala i buket suncokreta. Uz to, cerila se šire nego Snape kad oduzima Gryffindorima bodove.
„Što se tebi dogodilo?“ Roxy je zinula, nesvjesno buljeći u Francesino poprsje koje je u toj haljini bilo nekako prenaglašeno.
„Orgazam“, oduševljeno je odgovorila, zbog čega su je dvije trećašice zgroženo pogledale i počele se međusobno došaptavati. Sekundu poslije, jedna se zabušila u kip krilatog vepra, a druga je uz piskutav krik priskočila prijateljici u pomoć.
„Što radiš ovdje?“ zbunjeno sam upitala, vidjevši veliku torbu koju je nosila preko ramena, a iz koje su virile brojne knjige i enciklopedije. Naravno, i torba se uklapala u cjelokupni dojam.
„Mijenjam Charity Burbage“, Frances je samodopadno odgovorila, namignuvši nam. Roxy i ja smo znale koliko mrzi profesoricu Bezjačkih studija što je opravdavalo izraz likovanja na njezinom licu. „Burbage je uzela bolovanje jer navodno ima gripu. Dumbledore mi je jučer poslao hitno pismo u kojem me moli da je zamijenim. Iako je bilo u zadnji čas, nisam mogla odbiti. Sad ću joj konačno pokazati kako se predaje.“
„Odlično!“ veselo sam uskliknula. „Sad mi možeš ocjeniti esej s peticom.“
„Čisto sumnjam“, Frances je frknula nosom. „Proučila sam jutros te eseje. Grozni su! Ja ne znam čemu vas to ona uči.“
„Nismo mi krivi što su bezjaci zatucani“, nadureno sam promrmljala. „Kako uopće žive bez magije?“
„Iznenadila bi se ti kako je njima dobro“, Frances je podigla obrve i primila za mišicu desne ruke Ravenclawca s pete godine koji je onuda prolazio se prijateljima. „Hej momak, ajde budi ljubazan pa odnesi ove stvari u kabinet profesorice Burbage, može?“
Ravenclawac je bio previše smeten Francesinom pojavom da bi uspio izustiti išta, a kamoli 'ne' kad mu je uvalila buket suncokreta i torbu tešku tristo tona. Otišao je niz hodnik praćen podsmijehivanjem svojih prijatelja.
Frances se tad ponovno okrenula prema Roxy i meni. „Alexis, za ubuduće pokušaj zapamtiti da mobiteli ne služe tucanju oraha. I ne, internet nije ime bezjačke salame porijeklom iz Norveške.“
Uzdahnula sam. „Jesam barem dobila pozitivno?“
„Reći ću ti danas na poslijepodnevnom satu“, vrckavo mi je namignula i okrenula se na peti, zamahnuvši kosom. Zvuk njezinih štikla čuo se sve do kraja hodnika dok je odlazila prema svom privremenom kabinetu. Pritom je mamila iznenađene poglede učenika, učenica, profesora i profesorica, a ni Gospa Norris joj nije mogla odoljeti.
„Kladim se da će McGonagallica imati infarkt kad je vidi“, Roxy je dometnula, zavrtjevši glavom.
Nasmijala sam se. „Daj idemo, ne trebaju nam novi neopravdani kod Flitwicka.“
Dan je prolazio sporo, sporije nego inače. Roxy i ja smo nastojale izbjegavati velike mase jer je postojala velika mogućnost da će se tamo naći hrpa kreštavih djevojaka koje bi treptale okicama i namigivale svaki put kad bi pored njih prošao neki dečko. Također, koristeći se zaobilaznicama i tajnim hodnicima, nismo morale slušati ljubavne balade koje su mali vilenjaci s harfama, koji su letjeli po cijelome Hogwartsu, svirali za vrijeme odmora.
„Da mi je znati čija je ideja bila da postave te raspjevane šišmiše po čitavom dvorcu“, Roxy je srdito prokomentirala nakon što smo se nas dvije sakrile u zahod Plačljive Myrtle jer smo zaključile da bi bilo prekobno ručati u Velikoj dvorani.
„Sigurno Snapeova“, sarkastično sam uzdahnula. „Znaš da je on romantična duša.“
Roxy se zacerekala na tu moju opasku i zagrizla trokutasti sendvič kojeg su joj pripremili vilenjaci u kuhinji. „Znaš, previše izrabljujemo te vilenjake. Možda bi im se trebale nekako odužiti.“
„Recimo, možemo im dati još više posla“, nasmijala sam se. „Oni ionako žive samo za to.“
„Alexis, 'esi unutra?“ Seamusov glas čuo se pri otvaranju vrata zahoda uz njihovo prepoznatljivo škripanje.
Ustala sam s hladnog poda i primila ga za ruku te povukla unutra. „Budalo! Ne možeš tako dugo stajati na vratima! Hoćeš da nas netko vidi? Pa zabranjeno je biti ovdje!“
„Otkad ti mariš na školska pravila?“ Seamus je sumnjičavo podigao obrvu.
„Otkad nam je ponestalo mjesta za skrivanje, a ovo je jedino ostalo“, izbeljila sam mu se i prekrižila ruke na prsima. „Što želiš?“
Seamus me uvrijeđeno pogledao. „Baš si ljubazna danas.“
„PMS“, slegnula sam ramenima.
Seamus je kimnuo glavom. „Sretno Valentinovo.“ Pružio mi je kutiju mojih omiljenih pralina i slegnuo ramenima.
„Ajme, hvala!“ oduševljeno sam mu se objesila oko vrata i poljubila ga u obraz. „Bit ću tvoja Valentina!“
„Hvala, ali Mist već ima tu ulogu“, Seamus se izvijeno nasmijao, naslonivši se na vlažne pločice iza sebe.
„Istina, ali nekako ne mogu zamisliti Doru i male Cupide istovremeno“, slegnula sam ramenima, ponovno sjednuvši na pod. Otvorila sam bombonjeru i stavila jednu pralinu u usta.
„Dobar tek, Rox“, Seamus je kimnuo glavom prema njoj i ona mu se zahvalila mrmljajući punim ustima. Potom se ponovno okrenuo prema meni. „Što Frances radi u školi?“
„Radi“, ironično sam se podsmijehnula. „Mijenja profesoricu Burbage.“
„Ozbiljno?!“ Seamus je zapanjeno izbuljio oči. „A po čemu je to ona kvalificirana za taj posao?“
„Otkad su Dumbledoreu bitne kvalifikacije?“ nasmijala sam se. „Sjećaš se Lupina? Vukodlak u školi – jako pametno.“
„Bio je sto puta bolji od Umbridgeice ili Snapea“, Seamus je ogorčeno frknuo nosom.
„Daj vidi koliko je sati!“ Roxy je nervozno uzdahnula, gledajući na moj ručni sat s Mickey Mouseom. „Samo nam treba da nas Frances zadrži poslije nastave jer kasnimo.“
Prezrivo sam otpuhnula. „Samo nek proba! Nikad više neću krasti lubrikantni gel od Bradina i Evan za nju i Freda.“
„Taj podatak stvarno nisam htjela znati“, Roxy je napravila zgađenu facu. Okrenula se prema Seamusu. „Ti ideš?“
„Da, ali ne na nastavu: imam slobodan sat“, odgovorio je veselo.
Okrenula sam očima. „Seronji je raspored poluprazan.“
„Ti si samo ljubomorna“, Seamus je frknuo nosom pri iskradanju iz zahoda. Zatvarajući vrata uz zvuk školskog zvona, uspjela sam čuti i Myrtleine jecaje.
P.S. Sretan rođendan, Evan! :*
|